Što je coaching, a što nije?
Pita tako mene moja majka, kada se prvi puta susrela sa mojim novim zvanjem, da što je to sine coaching? Moj instinktivni odgovor je bio da joj objasnim što coaching nije, pa tako sužavajući lijevak, dođem do toga što coaching je.
Znaš li ti razliku između coachinga, terapije, mentoringa i konzaltinga? Kada ti zapravo treba coaching, a kad ćeš savjet ili rješenje potražiti od mentora, konzultanta ili možda terapeuta? Što je svim pravcima zajedničko?
Ima mnogo definicija coachinga. Meni najdraža je ona od Hrvatske Udruge za Coaching čiji sam član:
„Coaching je privremeni profesionalni odnos u kojemu se klijentu/tici pomaže u postizanju izvrsnih rezultata u njegovoj ili njezinoj karijeri, organizaciji i životu. U procesu coachinga klijenti/tice produbljuju vlastito učenje, kreiraju vlastite rezultate, te unaprjeđuju kvalitetu svoga života.“
Podrijetlo riječi coach
Svi znamo da je coaching strana riječ i u hrvatskom jeziku još nije zaživjela bolja alternativa.
Riječ “coach” seže tamo do 1550-tih iz francuskog “coche”, njemačkog “kotsche” i mađarskog “kocsi” a što u prijevodu doslovno znači “Kocsov prijevoz” iz imena sela “Kocs” u kojem su izrađene kočije.
Coach kao instruktor ili trener se prvi puta spominje otprilike oko 1830-tih kao netko tko “prevozi” studente kroz ispite.
Da moja majka zna engleski, možda bi se poslužio sa pričom da coach na engleskom znači bus/autobus ili (prijevozno) sredstvo koje osobu (pre)vodi od točke A do točke B (cilja) te tako povukao paralelu sa coachingom.
Što je zajedničko coachingu, mentoringu, konzaltingu i terapiji?
U svim ovim profesijama, zajednička crta je da klijent, bilo pojedinac ili organizacija, želi prevladati postojeće unutarnje ili vanjske izazove kako bi ostvario željeni ishod. Tu također, svaka sličnost između ovih profesija prestaje.
Što coaching nije?
Coaching nije mentoring.
Mentor je najčešće netko tko je stariji, iskusniji, mudriji te nam prenosi svoje znanje, iskustvo i vještine. Mentor često dolazi iz iste kompanije u kojoj radimo ali sve češća je i pojava vanjskih mentora. Mentor je stručnjak koji nam na osnovu vlastitog iskustva pruža savjet ili predlaže rješenje. Nasuprot toga, coaching proces ne uključuje savjetovanje već pomaže klijentu da sam dođe do rješenja.
E sad, stvari nisu uvijek crno-bijele. Coaching proces ponekad može sadržavati savjet ili prijedlog. Coach nije oslobođen emocija i mišljenja pa može kad za to bude potreba podijeliti svoje mišljenje sa klijentom. Dapače, mnogi iskusni manageri jednostavno preferiraju kad je sa druge strane osoba koja je bila u njihovim čizmama.
No, ključno je zapamtiti da se održivi i dugoročni rezultat događa samo onda kada klijent sam spozna ili dođe do rješenja. Stvaranja takvog okruženja je uloga coacha i coach na kraju treba biti svjestan tih okvira.
Coaching nije konzalting.
Konzultante angažiramo radi njihove stručnosti u problemu ili izazovu koji imamo. Od njih očekujemo da će dijagnosticirati problem, predložiti rješenje i pružiti podršku u implementaciji kad se to od njih zahtijeva. Nasuprot toga, polazna pretpostavka kod coachinga je da klijent ili tim ima sposobnost i kapacitet sam iznaći rješenje uz stručno vodstvo coacha.
Iako nam konzalting ponekada može dati brže rješenje našeg problema po sistemu „ključ u ruke“, često takvo rješenje ne rješava problem na dubljoj razini, tamo gdje je zapravo usidren.
Coaching nije terapija.
Terapeut se u radu sa klijentima (pacijentima) bazira na uzroke problema koji se gotovo uvijek nalaze u prošlosti i koji tako sprječavaju klijenta (pacijenta) da živi emocionalno ispunjen i funkcionalan život. Nasuprot toga, coach polazi o sadašnjosti klijenta i ohrabruje klijenta da krene prema naprijed. Primarni fokus coacha je osvijestiti kod klijenta izvedivu strategiju za postizanje specifičnih privatnih i poslovnih ciljeva.
Isto tako, dužnost coacha je da kada prepozna probleme koji zahtijevaju terapiju, da klijenta uputi na terapeuta.
Kada angažirati coacha?
Možda je najbolje da to pojasnimo na primjeru. Recimo da se nalaziš pred poslovnim izazovom i tražiš pomoć mentora, konzultanta, terapeuta i coacha.
Tvoj mentor će ti na osnovu vlastitog iskustva, senioriteta i možda boljeg poznavanja situacije predložiti rješenje ili dati savjet. To može biti rješenje koje je mentor sam primijenio u istoj situaciji ili te može povezati sa kolegom koji ti može pomoći u toj specifičnoj situaciji.
Konzultant će na osnovu specifičnog iskustva u tom segmentu, analizirati problem, prezentirati rješenje (i fakturu) te korake za implementaciju. Svima njima je zajedničko da će ti „dati ključ u ruke“ ili „zakrpu“ kako da riješiš svoj izazov a najčešće taj „ključ“ ili „zakrpa“ dolazi iz njihove perspektive.
Terapeut će s druge posegnuti u prošlost da ustanovi koji je uzrok da se nalaziš u takvoj situaciji ne bi li pronašao uzrok tvoje npr. nesigurnosti.
U istoj situaciji, coach će ti kroz coaching proces, koristeći alate poput postavljanja pravih pitanja, aktivnog slušanja, refleksiju, intuiciju i davanje povratne informacije, pomoći da na osnovu svojih snaga, znanja i iskustava osvijestiš svoj vlastiti put naprijed. Coach će te „prevesti“ od točke A do B (cilja) tako da sam nađeš najbolji put i opcije s kojima si ti zadovoljan. Ne zaboravi da je takvo rješenje onda zaista tvoje.
Na kraju, svaka situacija je specifična i sve navedene uloge imaju svoje vrijeme i mjesto u našem privatnom i poslovnom životu.
Ukoliko si prepoznao da je coaching za tebe, imaš dodatnih pitanja ili misliš da ti ja mogu pomoći – javi mi se.
Ako želiš i dalje pratiti moje tekstove, pretplati se na blog i newsletter.
Vjerujem u tebe!
Kristian